Iluzija frekvencije je kognitivna pristranost koja nas navodi da precjenjujemo sveprisutnost nekog događaja ili informacije jednostavno zato što smo im nedavno bili izloženi. Nakon što nešto naučimo ili primijetimo, naš mozak to počinje uočavati svugdje, čak i ako se njegova stvarna frekvencija nije promijenila. U svijetu zasićenom sadržajem, ova pristranost poprima posebno izražen učinak: neki rijetki fenomeni mogu izgledati mnogo češći nego što zaista jesu.
1- Šta je iluzija frekvencije?
Također poznata kao Baader-Meinhofov efekat , ova iluzija je dobila ime po njemačkoj radikalnoj grupi iz 1970-ih. Terry Mullen, čitalac Saint Paul Pioneer Pressa , primijetio je da je nakon što je otkrio grupu, odjednom osjetio kao da o njoj čuje svuda. Međutim, nije bilo stvarnog povećanja informacija o njoj; njegova pažnja se jednostavno prilagodila.
Lingvista Arnold Zwicky popularizirao je ovaj fenomen kao iluziju frekvencije : kada naš mozak registruje nove informacije, kasnije ih lakše detektuje, stvarajući varljiv dojam da su sveprisutne.
2- Kombinacija dvije pristranosti: selektivne pažnje i pristranosti potvrđivanja
Ovaj fenomen se zasniva na dvije druge dobro poznate predrasude:
Selektivna pažnja : Ne možemo svjesno percipirati sve. Kada se naš um fokusira na određeni element, počinje ga češće primjećivati, dok nam je ranije izmicao.
Pristrasnost potvrđivanja : Skloni smo davati veću težinu informacijama koje potvrđuju ono u što već vjerujemo. Ako vjerujemo da je neki fenomen uobičajen, bit ćemo skloni identificirati sve što to podržava, a ostalo zanemariti.
3- Kako se manifestuje iluzija frekvencije?
Ova pristranost je posebno vidljiva u situacijama kada neki događaj ili ideja postanu istaknuti.
Na primjer, ako neko nauči novu riječ ili frazu, može je početi čuti svuda oko sebe – u razgovorima, na televiziji, u knjigama. To ne znači da je riječ odjednom postala popularna, već da se povećala svijest o njoj, stvarajući iluziju da se javlja češće.
Slično tome, nakon što vidimo određeni tip automobila na ulici, čini nam se da sada svi voze taj automobil. To nije zato što se broj tih automobila povećao, već zato što ih naši mozgovi sada prepoznaju.
Iluzija frekvencije može se manifestovati i u percepciji opasnosti. Na primjer, ako se dogodi avionska nesreća o kojoj se mnogo govori, mogli bismo steći utisak da su avionske nesreće češće, iako su statistički gledano i dalje relativno rijetke u poređenju sa saobraćajnim nesrećama. Ova pogrešna percepcija rizika može navesti neke ljude da izbjegavaju letenje, uprkos tome što je ono zapravo jedan od najsigurnijih oblika prevoza.
4- Uticaj iluzije frekvencije
Ova pristranost može imati značajne posljedice u nekoliko oblasti:
→ O percepciji rizika
Značajan događaj, poput epidemije ili napada, može se činiti češćim nego što zaista jeste, utičući na naše ponašanje (strah od letenja, pretjerano nepovjerenje itd.).
→ O vjerovanjima i praznovjerjima
Slučajnost, poput viđenja crne mačke prije neuspjeha, može potaknuti neosnovano uvjerenje ako se doživljava kao ponovljena.
→ O ekonomskim odlukama
Investitor na kojeg utiče nekoliko značajnih događaja može precijeniti rizik ili dobitak, što dovodi do impulzivnih odluka.
→ U medijima: nehotično (ili strateško) pojačavanje
Prekomjerna izloženost određenim temama može pojačati ovu pristranost. Kada se o tragičnom ili spektakularnom događaju široko izvještava, on zauzima nesrazmjerno mnogo prostora u našim mislima, do te mjere da se čini sveprisutnim.
Ovaj fenomen pogoršava pristranost u odabiru medija : mediji daju prioritet temama koje odjekuju u javnom mnjenju, na štetu onih češćih, ali manje dramatičnih. To može iskriviti naš pogled na svijet i navesti nas da vjerujemo da su određeni problemi sveprisutni, dok su zapravo ostaju marginalni.
→ U politici: vidljivost ≠ popularnost
Političke kampanje ponekad iskorištavaju iluziju učestalosti kako bi nametnule određene teme (imigracija, sigurnost itd.) ili kako bi navele ljude da vjeruju da je određeni diskurs sveprisutan. Čak i ako ideologiju nosi vrlo aktivna manjina na društvenim mrežama, ona može ostaviti dojam da je široko rasprostranjena zahvaljujući svojoj vidljivosti.
→ U dezinformacijama: ponavljanje kao oružje
Dezinformacije se uveliko oslanjaju na ovu pristranost. Ponavljanjem lažnih informacija ili teorija zavjere na više kanala, propagatori stvaraju iluziju da su one široko dijeljene, što ih u konačnici čini vjerodostojnima za neke.
5- Kako izbjeći iluziju frekvencije?
Da biste izbjegli ovu pristranost, važno je zadržati kritički um i oslanjati se na objektivne podatke. Na primjer, umjesto oslanjanja na osjećaj da se određene stvari događaju češće, bolje je provjeriti statistiku i uporediti stvarne učestalosti događaja. Nadalje, odmak od emocionalno nabijenih ili senzacionalnih informacija može pomoći da se izbjegne upadanje u ovu zamku. Konačno, svijest o postojanju ove pristranosti i njenih mehanizama može nam omogućiti da je bolje upravljamo i izbjegnemo donošenje odluka na osnovu pogrešnih utisaka.
