Pristupite informacijama kritički

Kritičko mišljenje, pojam u srcu medijskog obrazovanja

U okviru medijskog obrazovanja, pojam kritičkog mišljenja podrazumijeva pažljivo ispitivanje dostupnih informacija, njihovo dokumentovanje i podvrgavanje provjeri dokaza. Radi se o kritičkom pogledu koji odbija pogrešna poistovjećivanja, brze generalizacije, predrasude i tvrdnje bez dokaza. Uopšteno, to je sposobnost da se razmišlja samostalno, racionalno i svjesno. Takođe, to je sposobnost analize i razumijevanja medijskih sadržaja, uzimajući u obzir namjere njihovih autora.

Kritičko mišljenje počiva na tri principa:

• Princip autonomije: biti sposoban misliti samostalno, nezavisno od okruženja i ljudi oko nas.
• Princip introspekcije: biti svjestan naših ograničenja u razumijevanju pojava, uticaja kognitivnih pristrasnosti, emocija i drugih ljudi na naše prosudbe i uvjerenja.
• Princip učenja: kritičko mišljenje se uči i stiče kroz znanja i pitanja koja podstiču intelektualno buđenje. Može poprimiti konkretne oblike kao što su poređenje hipoteza ili provjera izvora informacija.

Konkretno, primjena kritičkog mišljenja u pristupu medijima podrazumijeva sljedeće prakse:

• Informisati se: uzeti vrijeme da se informišemo, suočimo informacije i razumijemo prije nego što sudimo, komentarišemo ili dijelimo
• Procijeniti informacije: identifikovati i provjeriti izvore prije nego što ih validiramo
• Razlikovati činjenice od interpretacija: odvojiti stvarne činjenice od tumačenja događaja
• Suočiti interpretacije: upoznati se s različitim tumačenjima i prihvatiti pluralitet
• Hijerarhizirati interpretacije: razlikovati interpretacije potvrđene iskustvom i istraživanjem od hipoteza i mišljenja vezanih za uvjerenja.

Novinarski pristup provjeri informacija

Kritičko mišljenje je u središtu novinarskog pristupa, koji podrazumijeva strogo postupanje s informacijama prije njihove objave. Novinar vodi istraživački rad, ispitivanje i suočavanje izvora, oslanjajući se na analizu i stavljanje činjenica u kontekst i moguće objašnjenje.

Ovaj pristup je posebno važan u digitalnom društvu, obilježenom širenjem lažnih informacija, lažnih slika i videa na internetu.

U okviru medijskog obrazovanja, novinarski pristup provjeri informacija se pojednostavljuje i prilagođava mladima kroz listu dobrih praksi:

• Provjeriti prirodu sajta na kojem je informacija objavljena. Rubrike poput “pravne napomene” ili “o nama” obično pomažu u identifikaciji tipa sajta (blog, humoristički, institucionalni itd.);
• Vratiti se do izvora informacije. Često su informacije na internetu dijeljene, širene, a ponekad i iskrivljene, izvađene iz konteksta ili pogrešno protumačene. Važno je otkriti porijeklo informacije.
• Provjeriti datum objave informacije. Danas informacija brzo zastarijeva ili je već provjerena ili demantovana.
• Provjeriti identitet i pouzdanost autora informacije. Da li je to novinar? Da li je stručnjak za temu o kojoj piše?
• Identifikovati cilj i namjere. Da li želi informisati? Manipulisati? Prodati nešto?
• Postavljati prava pitanja. Biti radoznao i sposoban preispitivati autora, bez paranoje i nepovjerenja.

Važnost validacije izvora

Izvor je polazna tačka informacije, njen početak – otuda izraz “vratiti se na izvor”.

Dupla provjera informacija je jedno od najvažnijih osnovnih pravila novinarstva. Nažalost, brzina širenja informacija, djelimično zbog društvenih mreža i ekonomski pritisci na publiku, često potiskuju ovo pravilo.

Pouzdan izvor je najčešće osoba ili institucija kvalifikovana (stručnjak ili neko s relevantnim znanjem) za određenu temu, koja daje informacije o toj temi.

Da bi informacija bila vjerodostojna i smatrala se tačnom, mora biti potvrđena od strane drugih izvora i/ili dostupna na drugim medijima. Kažemo da informacija mora biti ukrštena kako bi bila provjerena.

Postoje četiri glavne vrste izvora:

• Institucionalni izvori: javne vlasti, države;
• Posrednički izvori: udruženja, profesionalne organizacije, političke stranke, sindikati;
• Lični izvori: diskretni ili čak tajni izvori kojima novinar raspolaže u krugovima moći ili struke;
• Povremeni izvori: spontani izvori, svjedočanstva ponuđena ili tražena u zavisnosti od okolnosti, svjedoci događaja;