Možda ste već čuli (ili pomislili) fraze poput:
- 👥 „Svi navijači ovog kluba su nasilni.“
- 👮 „Svi policajci su rasisti.“
- 🧕 „Žene koje nose veo su sve pokorne.“
- „Još jedan migrant koji… vidite, svi su takvi.“
- „Mladi ljudi danas ne poštuju ništa…“
Pristrasnost homogenosti je percepcija članova grupe kojoj neko ne pripada kao sličnijih nego što zapravo jesu. Vjerujemo da su svi “drugi” isti, da imaju ista mišljenja, isto ponašanje, iste mane.
Suprotno tome, skloni smo da vlastitu grupu vidimo kao raznolikiju, nijansiraniju, složeniju.
💬 U socijalnoj psihologiji govorimo o endogrupi/ingrupi (grupa kojoj pripadamo) i egzogrupi/autgrupi (vanjske grupe).
Ovi generalizirajući sudovi uništavaju individualne razlike i pojačavaju stereotipe. U stvarnosti, svaka osoba ima svoj vlastiti put, mišljenja i izbore, bez obzira na svoju stvarnu ili percipiranu grupnu pripadnost.
1- Zašto ovaj refleks?
To je mentalna prečica. Naš mozak voli kategorizirati : to je brže i zahtijeva manje truda. Umjesto da analiziramo svaku osobu pojedinačno, mi je stavljamo u kutiju .
Štaviše, kada redovno provodimo vrijeme s ljudima iz naše grupe , bolje primjećujemo njihove razlike. Ali za druge grupe se zasnivamo na onome što vidimo izdaleka (u medijima, na društvenim mrežama ili kroz klišeje) i generaliziramo .
Esencijalizam, stereotipi… i stvarna opasnost
Pristrasnost homogenosti često je povezana s još jednom zabludom: esencijalizmom . To
je ideja da svi članovi grupe dijele određene „bitne“, fiksne i nepromjenjive karakteristike. Drugim riječima, biti žena, starija osoba, musliman ili stranac automatski znači posjedovati određene osobine ličnosti ili ponašanja.
🧠 Manje empatije prema „drugima“
Psihološka istraživanja su pokazala da naš mozak manje intenzivno reaguje na bol onih koje doživljavamo kao izvan naše grupe. Ovaj nesvjesni mehanizam smanjuje našu empatiju prema „drugima“ i olakšava nam prihvatanje – ili ignorisanje – njihove patnje.
Ove pojednostavljene vizije su daleko od trivijalnih. One imaju vrlo konkretne posljedice :
🔁 Jačanje stereotipa i diskriminacije
Svođenjem pojedinaca na njihovu navodnu pripadnost, ova predrasuda podstiče diskriminaciju – često na štetu manjina.
Npr.: „Romi su lopovi“, „Imigranti su profiteri“…
📉 Opravdavanje nejednakosti
Stereotipi se ponekad koriste za legitimizaciju nejednakosti. Rezultat? Na kraju normalizujemo rasizam, seksizam, dobnu razliku i diskriminaciju u zapošljavanju, stanovanju i pravosudnom sistemu.
😨 Strah od i odbacivanje drugosti
Ako mislimo da su svi „drugi“ isti, lakše ih je odbaciti , prezirati ili čak mrziti .
🗣️ Plodno tlo za ekstremni diskurs i povlačenje identiteta.
Ova pristranost hrani populističke, mržnjom ispunjene ili zavjereničke narative , koji se igraju na opoziciji „mi protiv njih“ . Stvara fiktivne kategorije („imigranti“, „elite“, „feministkinje“, „wokes“, „bejbi bumeri“…), kao da su ove grupe homogene i prirodno suprotstavljene.
🚨 Opravdavanje neoprostivog
Ova logika može dovesti do opravdavanja nasilja : rasističkih napada, sistemske diskriminacije, seksualnog nasilja, policijske brutalnosti… ili čak, na nivou historije, etničkog čišćenja ili genocida , kada se cijela grupa doživljava kao „inferiorna“ ili kao prijetnja koju treba eliminisati.
2- Kako mediji pojačavaju pristranost homogenosti
Neki medijski izvještaji doprinose, ponekad nenamjerno, pojačavanju ove pristranosti. Evo nekih uobičajenih mehanizama:
🧠 Oslanjaju se na emocije i karikaturu : „Još jedan migrant koji…“, „Još jedna LGBT demonstracija koja…“, itd.
🧪 Ponekad koriste izolirane anegdote kako bi naveli ljude da povjeruju da se neko ponašanje generalizira na cijelu grupu.
🔁 Oni pojačavaju pristrasnost potvrđivanja : „Ah, vidiš! Rekao sam ti, svi su takvi!“
3- Kako se boriti protiv ove predrasude?
Dobre vijesti: kao i sve kognitivne pristranosti, možemo naučiti da ih uočimo… i dekonstruišemo .
Evo nekoliko ideja:
✅ Zapitajte se: „Da li zaista poznajem ljude u ovoj grupi?“
✅ Potražite raznolika svjedočanstva , priče koje razbijaju klišeje.
✅ Izbjegavajte generalizacije poput „svi ti…“, „još jedan…“, „kao i obično…“.
✅ Odmaknite se od govora koji se suprotstavljaju grupama na binarni način .
✅ Njegujte radoznalost , a ne strah: obratite se drugima, razgovarajte, postavljajte pitanja
