Propaganda u ratno vrijeme: Kada informacija postane oružje

“Prva žrtva rata je istina.”

Ova fraza, koja se često pripisuje američkom senatoru Hiramu Johnsonu (1917), i dalje je od velike važnosti. Jer u vrijeme sukoba, informacija postaje strateško oružje , moćno poput tenkova ili dronova.

Zašto nacije u ratu manipulišu stvarnošću? Da bi okupile neodlučne, održale mobilizaciju i posijale sumnju kod neprijatelja. Ali ova opasna igra može oslabiti dva osnovna stuba svake demokratije: slobodu štampe i slobodu izražavanja.

Rat se također odvija u umu

Moderni ratovi se više ne vode samo na terenu: vode se i na našim ekranima. Kontrolisanje informacija znači kontrolisanje mišljenja, slabljenje neprijateljskog morala, opravdavanje njihovih postupaka ili mobilizaciju stanovništva.

Ovo se naziva informacionim ratovanjem ili kognitivnim ratovanjem: bojno polje na kojem se prepliću propaganda, dezinformacije, emocionalna manipulacija i narativna kontrola.

➡️ Tokom rata u Ukrajini, Rusija je masovno širila narative koji su mijenjali uloge ili negirali ratne zločine

Tehnike propagande

🔎 Propaganda ne mora nužno lagati. Ona odabire , iskrivljuje , pojednostavljuje ili beskrajno ponavlja određene poruke kako bi uticala na emocije i ponašanje.

Belgijska historičarka Anne Morelli je 2001. godine identificirala deset osnovnih principa ratne propagande . To su obrasci koji se ponavljaju, bez obzira na sukob ili dotični logor. Među njima su:

→ Ne želimo rat, ali neprijatelj je isključivo odgovoran.
→ Vođa neprijatelja je čudovište, luđak ili kriminalac.
→ Naš cilj je plemenit; neprijatelj djeluje iz sebičnog interesa ili barbarstva.
→ Umjetnici, intelektualci i novinari podržavaju naš cilj.
→ Svako ko sumnja ili kritikuje je izdajnik.

Ovi principi omogućavaju pojednostavljenje složenosti sukoba , mobilizaciju javnog mnjenja i opravdanje upotrebe sile.

Evo 6 često korištenih tehnika za prenošenje ovih poruka.

1. Propaganda zvjerstava: kriminalizacija i dehumanizacija neprijatelja

To je jedan od najstarijih trikova: pripisivanje varvarskih djela neprijatelju kako bi se prikazali kao čudovišta. To omogućava opravdanje svih odmazdi, bez rasprave ili nijansi , i sprječava svaki oblik empatije.

👉 Npr.: Godine 1914. britanska propagandna služba optužila je Nijemce da su odsjekli ruke belgijskoj djeci. Priča, potpuno izmišljena, široko je kružila u američkoj štampi kako bi se Sjedinjene Države ohrabrile da se pridruže ratu.

👉 Npr.: Godine 1990. mlada kuvajtska djevojka izjavila je američkom Kongresu da su irački vojnici oteli bebe iz inkubatora. To je bila laž koju je orkestrirala agencija za odnose s javnošću. Ali poslužila je kao opravdanje za vojnu intervenciju protiv Sadama Huseina.

👉 Npr.: U oktobru 2023. godine, izraelski ministar odbrane naziva Palestince “ljudskim životinjama”. Ovakva vrsta retorike priprema javno mnjenje da prihvati ekstremno nasilje.

2. Apel na emocije

Strah, ljutnja, saosjećanje… Emocije se koriste za onemogućavanje kritičkog mišljenja . Šokantne slike ili uznemirujuća svjedočanstva emituju se u petlji kako bi izazvale trenutne reakcije.

⚠️ Što je emocija jača, to manje vremena posvećujemo njenoj analizi. To je moćna poluga za manipulaciju.

3. Efekat ponavljanja

Laž ponovljena hiljadu puta… postaje uvjerljiva. Što smo više u kontaktu s informacijama, čak i lažnim informacijama, to je naš mozak skloniji da vjeruje da su istinite. To se naziva iluzijom istine .

👉 Pogledajte i naš informativni list: „Iluzija istine“

4. Uokviravanje i eufemizacija jezika

Riječi koje biramo vode našu percepciju. Ne lažemo nužno o činjenicama, već o njihovom predstavljanju. Stoga, uokviravanje pomaže u vođenju interpretacije bez nužnog laganja.

👉 Npr.: Reći da ” napadamo terorističke mete ” ili da ” bombardujemo civile ” ne govori istu priču.

Također se oslanja na eufemizaciju jezika: čini nasilje prihvatljivijim, čak i nevidljivim. Vojni ili tehnokratski vokabular stvara emocionalnu distancu.

👉 Npr.: Pričati o „ kolateralnoj šteti “, „ hirurškim udarima “ ili „ neutralizaciji cilja “ služi za dezinfekciju stvarnosti rata . Zaboravljamo da se iza ovih riječi često kriju ubijeni civili, uništeni domovi, uništeni životi .

5. Vizuelno lažiranje

Fotografije izvučene iz konteksta, reciklirani stari videozapisi, prepravljene montaže, slike generirane umjetnom inteligencijom (deepfakes)… U ratu, slike mogu lagati kao i riječi .

👉 Npr. TikTok videozapisi koji tvrde da prikazuju nedavne masakre ispostave se da su snimci iz videoigara, filmova ili prošlih sukoba.

👉 Npr. U Ukrajini su korišteni deepfakeovi kako bi se ljudi uvjerili da su se vojni zvaničnici predali.

6. Maskirovka: umjetnost obmanjivanja neprijatelja

Ovaj ruski termin, koji se može prevesti kao “kamuflaža”, odnosi se na vojnu dezinformaciju namijenjenu obmanjivanju neprijatelja . Tokom Drugog svjetskog rata, britanska operacija Mincemeat uvjerila je Nijemce da će se Saveznici iskrcati na Sardiniji, a ne na Siciliji.

Od tada se ova strategija razvijala zajedno s informacionim tehnologijama. Tokom Zalivskog rata (1991. godine), govorili smo o “informacionoj dominaciji” ili “mrežnom ratovanju” : strateška kontrola informacija radi pobjede bez nužnog pucanja .

Danas Rusija i Kina vode dugotrajne informacione ratove , s kampanjama dezinformacija usmjerenim na dugoročno slabljenje neprijateljskih društava .

“Totalni rat” informacija na digitalnom bojnom polju

S internetom, ratne dezinformacije dobijaju potpuno novu dimenziju: postaju trenutne, viralne, globalne.

Facebook, Twitter, TikTok i Telegram više nisu samo platforme: oni su masivni centri utjecaja . Meta je 2022. godine razbila rusku operaciju utjecaja usmjerenu na diskreditaciju Ukrajine , prikazivanje korumpirane i slabe, te opravdavanje invazije. Cilj? Stvaranje lažne naracije, sijanje sumnje i opravdavanje rata.

Neki autoritarni režimi su ovu logiku otišli još dalje. Rusija i Kina koriste medijske infiltratore, kompanije za prikupljanje podataka i tehnike psihološke analize kako bi identificirale pojedince koji su najranjiviji na dezinformacije.

Propaganda ne viče uvijek “Lažem”: ona šapuće ono što želimo čuti. U ratnim vremenima, informacija je bojno polje. Da bismo preživjeli, moramo znati prepoznati zamke i održati oštar kritički um. Moramo dezinformacije smatrati virusom i ojačati naš kolektivni imunološki sistem.

🔗 Izvori

• BBC – Dezinformacije i rat
  
• Atlantsko vijeće – Laboratorija za digitalna forenzička istraživanja
• Nacionalni audiovizuelni institut – „Ratna propaganda“
• EUvsDisinfo – Veb stranica Evropske unije protiv prokremljskih dezinformacija

Kako ponovo uspostaviti kontrolu?

Rješenje nije izbjegavanje informacija, već učenje njihovog boljeg konzumiranja :

🔍 1. Čitajte dalje od naslova

Ne zaustavljajte se na poentama: pročitajte više izvora, uporedite gledišta i potražite kontekst. Naslovi su često osmišljeni da privuku pažnju, a ne da objasne.

🛑 2. Napravite korak unazad

Ako neka informacija izazove snažnu emociju (ljutnju, strah, ogorčenje), zapitajte se: Zašto ova reakcija? Da li je informacija pristrasna, iskrivljena ili manipulisana? Dobar refleks: potražite pouzdan izvor koji stavlja činjenice u perspektivu.

⏳ 3. Isključite se da biste bolje razumjeli

Konzumiranje manje, ali kvalitetnijih informacija također znači biti svjesniji svijeta oko nas. Neki istraživači čak govore o “medijskoj dijeti” : smanjenju buke kako bismo bolje čuli bitne signale.

🔗 Izvori

• Izvještaj Reuters instituta o digitalnim vijestima za 2023. godinu
• Alvin Toffler, Šok budućnosti (1970)
  
• Preopterećenje informacijama: Kognitivni izazovi i internet (ScienceDirect)
  
• Iluzija znanja – Dunning-Krugerov efekat
  
• Infobesity: Neprijatelj dobrih odluka (Harvard Business Review)

Za pamćenje

✔️ Slika može biti impresivna… ali potpuno lažna.
✔️ Postoje tragovi za uočavanje vizuala generiranih umjetnom inteligencijom (čudni detalji, nestvarna lica, vizualne nedosljednosti).
✔️ Online alati mogu pomoći, ali vaš kritički um je i dalje najbolji detektor!
✔️ Nikada ne zaboravite provjeriti izvor , potražiti potvrdu negdje drugdje i dvaput razmisliti prije nego što podijelite .