Skip to main content

Društvene mreže postale su neophodan alat za širenje informacija, ali su i moćan vektor za dezinformacije. Iako ove platforme nude trenutni pristup impresivnoj količini sadržaja, one također omogućavaju širenje dezinformacija vrtoglavom brzinom. Lažne vijesti se, posebno, šire lakše i brže od provjerenih informacija, a to ima značajne posljedice na način na koji doživljavamo stvarnost.

1- Lažne vijesti i viralnost: problem koji algoritmi pojačavaju

Studija NewsGuarda iz 2021. godine otkrila je da svaki peti video na TikToku sadrži dezinformacije, često povezane s osjetljivim temama poput pandemije Covid-19 ili rata u Ukrajini. Na ovim platformama nisu toliko važne činjenice, već sposobnost sadržaja da privuče pažnju. Glavni kriterij za isticanje objava je viralnost , odnosno brzina kojom se sadržaj širi među korisnicima. Algoritmi stoga favoriziraju sadržaj koji izaziva snažne emocije: žustre debate, uzbuđenje ili čak sukobe.

Lažne informacije se šire 70% češće nego provjerene informacije.

Druga studija koju su 2018. godine proveli istraživači MIT-a otkrila je da se lažne informacije šire brže i šire od pravih vijesti na Twitteru. Studija je analizirala više od 126.000 vijesti podijeljenih na platformi između 2006. i 2017. godine, koje je 3 miliona ljudi prenijelo više od 4,5 miliona puta. Rezultat je zapanjujući: lažne vijesti imaju 70% veću stopu širenja od provjerenih informacija . Ovaj fenomen se objašnjava činjenicom da senzacionalistički i emocionalno nabijen sadržaj generira više reakcija i, posljedično, se više dijeli.

2- Zašto se lažne vijesti šire tako brzo?

Istraživači su također otkrili da su lažne informacije retvitovane više nego provjerene informacije. Ovaj fenomen je posebno uočen u političkoj sferi, gdje su lažne vijesti o kandidatima ili izbornim događajima brzo stekle popularnost. Studija također ističe da se lažne političke vijesti šire tri puta brže od vijesti o temama kao što su terorizam, prirodne katastrofe ili nauka.

Drugo objašnjenje za ovo brzo širenje leži u ljudskom ponašanju . Istraživači su isključili automatske retweetove koje su napravili botovi kako bi se fokusirali na ponašanje ljudskih korisnika. Rezultat je pokazao da su zaista ljudi ti koji aktivno učestvuju u širenju lažnih vijesti, a ne botovi.

Mehanizam širenja djelimično se objašnjava našom sklonošću da nas privlači ono što je novo . Lažne vijesti, koje se često doživljavaju kao iznenađujuće ili šokantne vijesti, iskorištavaju snažne emocije poput straha , iznenađenja ili gađenja , što ih čini sklonijim reakcijama i dijeljenju.

Istraživači kažu da je ova privlačnost prema novostima i emocijama ključni faktor u širenju lažnih vijesti.

3- Polarizacija mišljenja i erozija povjerenja

Brzina kojom se lažne vijesti šire može imati dalekosežne posljedice. Pojačavanjem dezinformacija doprinosi se polarizaciji mišljenja, produbljujući društvene i ideološke podjele. Također se narušava povjerenje u tradicionalne medije i institucije , stvarajući okruženje koje pogoduje široko rasprostranjenom nepovjerenju. U nekim kontekstima, ova dinamika može čak ugroziti društvenu i političku stabilnost društava.

U augustu 2022. godine, društvenim mrežama se proširila neosnovana glasina u kojoj se tvrdilo da je izbio rat između Kosova i Srbije. Ova dezinformacija pojavila se nakon što su kosovski Srbi podigli barikade u znak protesta protiv novih propisa o registarskim tablicama. Twitter računi su široko dijelili ove lažne informacije, uzrokujući raširenu paniku. Javne ličnosti, poput ukrajinskog zastupnika Oleksija Gončarenka, proširile su ove glasine, doprinoseći konfuziji i nepovjerenju između pogođenih zajednica.

Dezinformacije na društvenim mrežama šire paniku o “ratu” između Kosova i Srbije

4- Ka neophodnoj regulaciji?

Viralna priroda lažnih vijesti na društvenim mrežama predstavlja veliki izazov za moderno društvo. Da bi se obnovilo povjerenje u informacije i ograničili njihovi efekti, hitno je uspostaviti regulatorne mehanizme koji će i platforme i korisnike smatrati odgovornima. Ali to prije svega zahtijeva kolektivnu svijest i medijsku pismenost kako bi svi mogli postati informirani i ključni igrači u upravljanju digitalnim informacijama.

 

Izvor studije  : Vosoughi, S., Roy, D., & Aral, S. (2018). Širenje istinitih i lažnih vijesti na internetu . Science, 359(6380), 1146-1151. DOI: 10.1126/science.aap9559