Otkako provodimo toliko vremena online, način na koji razgovaramo, raspravljamo, smijemo se (a ponekad i svađamo) se mnogo promijenio. Online možemo izraziti svoje mišljenje, podijeliti svoja mišljenja, povezati se… ali i vrijeđati, uznemiravati ili se rugati bez ograničenja. Ova dinamika postavlja ključno pitanje: Da li nas je internet učinio zlobnijima ili je jednostavno istakao trendove koji su već prisutni u društvu?
1 – Iza ekrana, ništa vas više ne sputava?
Jedna od velikih razlika u odnosu na “stvarni život” je ta što online često možete ostati anonimni. Ne morate pokazati svoje lice ili pravo ime. Kao rezultat toga, neki ljudi se osjećaju slobodnima da kažu bilo šta, čak i bolne ili šokantne stvari, jer misle da su sigurni.
Studija psihologa Johna Sulera iz 2004. godine, pod nazivom “Desinhibitorni efekat interneta”, pokazala je da online anonimnost omogućava nekim ljudima da opuste društvene inhibicije koje postoje u interakcijama licem u lice. Bez neposrednog društvenog pritiska, korisnici se osjećaju manje odgovornima za svoje postupke, što može dovesti do agresivnog ili čak okrutnog ponašanja. Osjećaj nekažnjivosti, u kombinaciji s nedostatkom neposrednih posljedica, čini se da pogoršava ovu manje dobroćudnu stranu nekih pojedinaca.
2- Trolovi, uznemiravanje i mržnja na internetu
Uznemirujuće ponašanje, često nazivano sajber-maltretiranjem, intenziviralo se širenjem digitalnih platformi. Mogućnost napada na nekoga bez rizika od fizičkog sukoba ili čak društvene odmazde olakšala je širenje govora mržnje i nasilnih poruka.
Na primjer, trolovi , koji samo žele da iznerviraju druge ili započnu svađe. Ili sajber-maltretiranje , kada je osoba više puta vrijeđana, ponižavana ili joj se prijeti na internetu.
Ovakva vrsta nasilja može imati stvarne posljedice: gubitak samopouzdanja, stres, izolaciju i još gore. Ovo nisu “samo riječi na ekranu”: ovo su napadi koji pogađaju stvarne ljude.
3- Da li je problem internet ili šta mi radimo s njim?
Imajte na umu da internet nije sam po sebi loš. On je također bio alat za mobilizaciju, solidarnost i kreativnost. Pojavili su se društveni pokreti, ciljevi su dovedeni do pažnje šire javnosti, a zajednice su pronašle mjesto za izražavanje. U određenom smislu, internet omogućava pojedincima da podignu glasove koji bi inače mogli biti ušutkani.
Dakle, problem nije sam web, već način na koji ga neki ljudi koriste.
4 – Dakle, šta ćemo uraditi?
Trebaju li platforme ojačati svoje kontrole i aktivnije moderirati sadržaj? Treba li se favorizirati edukativni pristup kako bi se svaki korisnik interneta podsjetio na njegovu odgovornost u online interakcijama?
Mnogi glasovi pozivaju na strožu regulaciju govora mržnje na internetu kako bi se suzbilo širenje mržnje, a istovremeno očuvala sloboda izražavanja. Zakoni o kleveti i mržnji na internetu uvedeni su u mnogim zemljama, ali provođenje ovih standarda ostaje složeno.
Dakle, da li nas je internet učinio zlobnijima? Ne nužno. U konačnici, način na koji komuniciramo online često odražava društvo u cjelini, sa njegovim snagama i slabostima, napretkom i padom.
