Podizanje svijesti o borbi protiv mržnje na internetu

Teorije zavjere

Iako to nije zaista novi fenomen, teorije zavjere u posljednjih nekoliko godina bilježe veliki uspjeh, posebno putem društvenih mreža i interneta uopšte.

Definicija: Teorija zavjere je priča ili teorijski diskurs koji izgleda koherentan i „logičan“, a nastoji pokazati ili otkriti postojanje male grupe moćnih ljudi koji u tajnosti planiraju nezakonite i/ili štetne radnje koje utiču na tok događaja ili imaju za cilj da vladaju svijetom.

Teorija zavjere se razlikuje od lažne informacije jer se zasniva na strukturiranom skupu hipoteza i manipulisanih argumenata koji hrane određenu teoriju. Lažna informacija ponekad služi za podršku zavjerama, ali nije uvijek povezana s njima.

Mediji i lažne informacije igraju ključnu ulogu u širenju ovog fenomena. Nepovjerenje, pa čak i otvorena sumnja u medije pojačavaju vjerovanje u teorije zavjere, naročito u zemljama gdje se mediji smatraju korumpiranim ili potčinjenim političkom sistemu. S druge strane, lažne informacije koriste iste mehanizme kao i teorije zavjere (strah, manipulacija činjenicama itd.) i često se odnose na iste teme.

Neki od najpoznatijih primjera teorija zavjere:

• Iluminati su navodno tajno društvo u kojem se nalaze najmoćnije ličnosti na svijetu
• Zemlja nije okrugla nego ravna
• Čovjek nikada nije kročio na Mjesec
• Jugoslavija je navodno raspala zbog zavjere između Njemačke i Vatikana. Postoje i savremenije teorije zavjere kao što su one o 5G mreži, koronavirusu ili vakcinama.

Govor mržnje i moderacija sadržaja

Teorije zavjere su centralni element u našem odnosu prema informacijama i društvu. Nalaze se na pola puta između predrasuda, političkih stavova i uvjerenja, i često su povezane s govorom mržnje. Njihovo širenje može stvoriti konfliktno okruženje, kao što je slučaj s teorijama zavjere o globalnoj jevrejskoj zavjeri.

Definicija: Govor mržnje je izražavanje mržnje kroz rečenicu, tekst, zvuk ili sliku koje izražava odbijanje drugoga, što može povrijediti, te potaknuti razvoj osjećaja mržnje. Kada se ovo javno izrazi, može navesti i druge da razviju slična osjećanja ili pokažu mržnju sličnog ili većeg intenziteta. Tada govorimo o podsticanju na mržnju.

Na osnovu stereotipa ili lažnih uvjerenja, ovakvi sadržaji, u kombinaciji s nedostatkom kritičkog razmišljanja, vode ka podjelama i nasilju, često stvarajući zajednicu koja se proglašava krivcem, što dodatno hrani paranoju.

Primjer: Romske zajednice često su na meti diskriminacije i predrasuda koje ih opisuju kao nepoštene ili lopove, što im onemogućava pristup kvalifikovanim poslovima. Romi su dvostruko izloženiji nezaposlenosti od ostalih građana, a mnogi i dalje žive u naseljima bez tekuće vode.

Moderiranje sadržaja koji potiču mržnju, posebno na društvenim mrežama, uz obrazovanje o građanstvu i inkluzivnoj medijskoj pismenosti, može pomoći da se smanji rizik prelaska u fizičko ili psihičko nasilje.

Definicija: Moderacija znači brisanje, cenzurisanje ili kažnjavanje autora sadržaja koji potiču mržnju kako bi se spriječilo njihovo širenje. To može biti nasilni komentar, članak, video, fotografija, infografika ili čak privatna poruka.

Borba protiv konspiracionizma

Definicija: Konspiracionizam označava sklonost da se događaji ili pojave pretjerano predstavljaju kao posljedica organizovane zavjere. To je način razmišljanja koji odbacuje općeprihvaćena objašnjenja činjenica i zamjenjuje ih postojanjem tajne zavjere s nejasnim ciljevima.

Posljedice konspiracionizma:

• Stvara govor mržnje
• Podstiče vjerovanje u neprovjerene teorije
• Zaključava ljude u logiku nepovjerenja i lažnih uvjerenja, ograničavajući prostor za raspravu
• Može otežati istinsko otkrivanje političkih zloupotreba ili sukoba interesa

Načini ograničavanja konspiracionizma:

1. Regulacija i ograničavanje govora mržnje i lažnih informacija (fact-checking, odgovornost društvenih mreža itd.)
2. Razvijanje kritičkog razmišljanja građana kroz obrazovanje o medijima i informacijama:

• Ispitivati zavjeru: Da li su dokazi zaista dovoljni?
• Podsticati oprez kako bi građani ostali budni i odgovorni (ne miješati oprez sa nepovjerenjem, niti sumnju sa paranojom)
• Kanalizirati kritiku i omogućiti bolje informisanje kroz logičan i provjerljiv pristup – te naučiti uzimati distancu od svijeta koji nas okružuje.