Da bi pružili pouzdane informacije, novinari moraju biti dobro informirani i oslanjati se na pouzdane izvore. Pouzdan izvor pomaže u razlikovanju činjenica od fikcije i osigurava autentičnost informacija. Svaka informacija mora biti provjerena kako bi se spriječilo širenje laži.
Definicija
U kontekstu informacije, izvor se odnosi na porijeklo informacije. To može biti osoba, dokument, snimak ili čak događaj. Postavljanje pitanja: “Odakle potiče ova informacija?” je ključno za provjeru njene pouzdanosti.
Poznavanje izvora nam omogućava da procijenimo da li je informacija vjerodostojna, da li se može potvrditi drugim elementima i da li se može širiti s pouzdanjem.
Vrste izvora
Izvori informacija mogu se podijeliti u nekoliko kategorija prema njihovoj prirodi i blizini događaja.
Primarni izvor
Primarni izvor je direktni element, odnosno izvor koji dolazi direktno iz događaja ili situacije.
Primjeri: iskaz svjedoka, intervju, službeni dokument, video, fotografija, audio snimak itd. (Novinar intervjuiše svjedoka koji je vidio saobraćajnu nesreću.)
Prednost: Primarni izvor se često smatra pouzdanijim, jer dolazi direktno s događaja bez posrednika.
Sekundarni izvor
Sekundarni izvor uključuje jednog ili više posrednika za prenošenje informacija. To je preformulacija, analiza ili interpretacija sadržaja originalnih izvora.
Primjer: članak u štampi koji sažima politički govor bez direktnog prisustvovanja istom.
Prednost: omogućava unakrsno povezivanje informacija, ali ostaje manje direktno.
Tercijarni izvor
Tercijarni izvori sastavljaju i sintetiziraju informacije iz sekundarnih izvora.
Primjeri: enciklopedije, baze podataka, sažeti izvještaji.
Prednost: nude pregled teme, ali mogu sadržavati greške ili pristranosti povezane s uredničkim izborima autora.
Anonimni izvori
Novinari ponekad moraju koristiti anonimne izvore kako bi zaštitili svoje informatore, posebno u osjetljivim situacijama kao što su političke istrage ili otkrivanje povjerljivih informacija.
Primjer: Otkrića o političkom skandalu o kojem je izvijestio „anonimni doušnik“.
Prednost: Ovo omogućava prikupljanje informacija od ljudi koji bi, ako budu identificirani, riskirali gubitak posla ili se suočili s odmazdom.
Problem: Informacije iz anonimnih izvora moraju se tretirati s oprezom. Ključno je da novinari provjere njihovu tačnost prije objavljivanja.
Zaštita izvora
Prema članu 7. Minhenske povelje o etici (1971.), novinar ima pravo zaštititi svoje izvore. To znači da nikada ne smije otkriti identitet izvora koji želi ostati anoniman. Ova zaštita je neophodna kako bi se osigurala sloboda izražavanja i potraga za istinom bez straha od odmazde.
Primjer: Ako novinar istražuje slučaj korupcije i jedan od njegovih doušnika želi ostati anoniman, ne može otkriti svoj identitet, čak i ako to ugrožava potpuno razumijevanje javnosti.
Kako procijeniti pouzdanost izvora?
Da bi utvrdio da li je izvor pouzdan, novinar treba da postavi nekoliko pitanja:
- Ko je autor? Da li informacije potiču od priznatog stručnjaka ili nekvalifikovane osobe?
- Koji je datum objave? Stare informacije mogu biti zastarjele.
- Koji medij ili organizacija objavljuje informacije? Neki mediji imaju uredničke stavove na koje utječu politički ili ekonomski interesi.
- Da li izvor ima bilo kakav sukob interesa? Kompanija koja finansira studiju o vlastitom proizvodu može pristrasno utjecati na rezultate.
Važnost unakrsnog referenciranja više izvora
Da bi se spriječilo širenje dezinformacija, bitno je provjeriti činjenice unakrsnom provjerom s više izvora. To pomaže u potvrđivanju tačnosti činjenica i izbjegavanju pristranosti.
Zašto unakrsno referencirati izvore?
- Više izvora može ponuditi različite perspektive o istom događaju.
- Direktni izvori ponekad mogu biti u suprotnosti jedni s drugima. Na primjer, svjedok istog događaja može drugačije opisati činjenice ovisno o svom gledištu.
- Neophodno je upoređivati informacije kako bi se osigurala njihova pouzdanost i izbjegla bilo kakva manipulacija.
Primjer: Tokom nekog događaja, nekoliko svjedoka može imati različita gledišta o tome šta se dogodilo, te je važno uporediti te iskaze.
Utjecaj izvora na novinarsku perspektivu
Izbor korištenih izvora može utjecati na članak, svjesno ili nesvjesno. Novinar stoga mora ostati oprezan i diverzificirati svoje izvore kako bi izbjegao pristrasnost informacija.
Primjer:
Izvještaj o štrajku može imati vrlo različit ton ovisno o tome da li se zasniva isključivo na intervjuima sa poslodavcima ili štrajkajućim zaposlenima.
Zvanični izvori
Javne institucije, vlade, preduzeća i međunarodne organizacije često su važni i pouzdani izvori informacija. Međutim, oni također mogu imati interes u pristrasnom informiranju.
Primjer: Vlada može minimizirati utjecaj ekonomske ili ekološke krize kako ne bi naštetila svom imidžu.
Zato novinari uvijek moraju provjeriti ove informacije s drugim nezavisnim izvorima.
Primjeri novinarskih grešaka povezanih s lošim izvorima
- Skandal s oružjem za masovno uništenje u Iraku (2003): Lažne informacije zasnovane na sumnjivim izvorima dovele su do vojne intervencije.
- Slučaj lažne masovne grobnice u Temišvaru (1989): Lažne slike koje prikazuju masovnu grobnicu u Rumuniji emitirane su bez provjere.
Ovi primjeri pokazuju ključnu važnost provjere izvora prije objavljivanja informacija.
Zaključak
Izvori su temelj novinarstva. Oni ne samo da osiguravaju tačnost informacija, već i štite one koji riskiraju odmazdu zbog pružanja osjetljivih informacija. Biti dobar novinar znači znati gdje pronaći svoje izvore, ispravno ih identificirati, poštovati njihovu anonimnost kada je to potrebno i uvijek provjeriti informacije prije nego što ih podijelite.
