Zašto je tako teško povjerovati da historijski događaj izuzetnih razmjera može imati jednostavan uzrok? Zašto ideja da je predsjednika mogao ubiti usamljeni napadač djeluje manje uvjerljivo od ideje o ogromnoj zavjeri koju su orkestrirale okultne sile? Zašto vjerujemo da velike katastrofe nužno imaju velike uzroke?
Ovo se naziva pristranost proporcionalnosti .
1- Šta je pristranost proporcionalnosti?
Pristrasnost proporcionalnosti je misaoni proces koji smatra da važan, značajan ili dramatičan događaj mora imati važan, značajan ili dramatičan uzrok . Suprotno tome, intuitivno nam je teško prihvatiti da važan događaj može biti rezultat trivijalnog, banalnog ili beznačajnog uzroka.
“Takav ogroman događaj ne može biti posljedica obične nesreće, ljudske greške ili slučajnosti.”
Dakle, tražimo (ili izmišljamo) veće, složenije, čak i misteriozne uzroke . Ali u stvarnosti, veličina uzroka ne mora biti proporcionalna veličini posljedice . Veliki događaji mogu biti rezultat apsurdnih odluka, grešaka ili vrlo jednostavnih faktora.
2- Zašto je ova pristranost toliko česta?
Zato što zadovoljava tri glavne ljudske potrebe :
– Potreba za smislom : Suočeni sa šokantnim događajem (kao što je napad ili katastrofa), tražimo logično, koherentno, gotovo „utješno“ objašnjenje. Banalni uzrok nas ostavlja u nelagodi apsurda ili neizvjesnosti.
– Odbacivanje slučajnosti : Teško je prihvatiti da se velike tragedije mogu dogoditi bez da je neko odgovoran. Ova potreba za pronalaženjem „krivca“ često podstiče priče o zavjeri.
– Drama : Priče s epskim, tajnim ili izvanrednim uzrocima bolje privlače našu pažnju. Naš mozak preferira živopisne narative u odnosu na banalne činjenice.
Ova pristranost igra centralnu ulogu u načinu na koji interpretiramo određene događaje, posebno kada su tragični ili spektakularni. Evo nekoliko primjera gdje se ova pristranost pojavljuje:
🕵️♂️ Poznati atentati
Razmotrite atentat na Johna F. Kennedyja 1963. godine. Prema službenoj istrazi, predsjednika je ubio jedan čovjek, Lee Harvey Oswald. Mnogima je teško povjerovati da je jedna osoba mogla samostalno promijeniti tok historije. Ova neskladnost između “malenosti” uzroka i “veličine” posljedice decenijama podstiče teorije zavjere.
🦠 Pandemija COVID-19
Još jedan primjer: pandemija COVID-19. Nekima je teško prihvatiti da su milijarde života poremećene prirodnim virusom (ili laboratorijskom nesrećom). Suočene s ovom teško svarljivom stvarnošću, teorije cvjetaju: namjerno pušten virus, manevar globalnih elita itd. Pristrasnost proporcionalnosti nas tjera da tražimo uzrok proporcionalan globalnom utjecaju krize.
🎥 Filmovi i priče
Ova pristranost je prisutna i u fikciji. Navikli smo da vidimo velike katastrofe uzrokovane moćnim neprijateljima, izdajama ili tajnim organizacijama. Slom uzrokovan jednostavnim previdom, kriza izazvana običnom ljudskom greškom? Manje “zadovoljavajuće” za naš mozak.
3- Zašto je ova pristrasnost toliko moćna?
Pristrasnost proporcionalnosti je duboko ljudska. Ona odgovara potrebi za logikom, smislom i pravdom : ako se dogodi nešto veliko, mora postojati veliki uzrok. U suprotnom, to je apsurdno… a to je uznemirujuće.
Ali ova pristranost nas ponekad čini nesposobnima da prihvatimo slučajnost, složenost, pa čak i ljudsku glupost kao faktore objašnjenja. Ona iskrivljuje našu prosudbu i može nas dovesti do pogrešnih ili pretjeranih tumačenja.
4- Njegovi efekti na dezinformacije
Ovu pristranost često iskorištavaju teorije zavjere ili senzacionalističke naracije. Kada se dogodi šokantan događaj, neki zlonamjerni ili pogrešno informirani akteri će tražiti – ili izmisliti – uzrok koji “odgovara” događaju. To teoriju čini “logičnijom” ili privlačnijom od stvarnosti.
To je također razlog zašto neki pojednostavljeni medijski diskursi mogu napredovati: oni nude objašnjenje tipa „veliki uzrok = velika posljedica“ koje izbjegava razmišljanje o složenosti stvarnosti.
5- Kako izbjeći iluziju frekvencije?
Da biste izbjegli ovu pristranost, važno je zadržati kritički um i oslanjati se na objektivne podatke. Na primjer, umjesto oslanjanja na osjećaj da se određene stvari događaju češće, bolje je provjeriti statistiku i uporediti stvarne učestalosti događaja. Nadalje, odmak od emocionalno nabijenih ili senzacionalnih informacija može pomoći da se izbjegne upadanje u ovu zamku. Konačno, svijest o postojanju ove pristranosti i njenih mehanizama može nam omogućiti da je bolje upravljamo i izbjegnemo donošenje odluka na osnovu pogrešnih utisaka.
6- Kako se boriti protiv ove predrasude?
Prihvatite da je svijet složen i da mali događaji ponekad mogu uzrokovati velike posljedice (efekat leptira, haos itd.).
Provjerite činjenice : jednostavno, „veliko“ objašnjenje nije nužno i ispravno.
Budite oprezni s kognitivnim prečicama koje po svaku cijenu traže simetriju između uzroka i posljedice.
Dovođenje u pitanje „previše savršenih“ priča : velika katastrofa ne mora nužno kriti veliku zavjeru.
7- Ukratko (okvir)
Pristrasnost proporcionalnosti nas navodi na uvjerenje da veliki efekti moraju imati velike uzroke .
Duboko je ukorijenjeno u našem načinu razmišljanja, jer nam pomaže da shvatimo ono što nas okružuje.
Ova pristranost može iskriviti naše razumijevanje svijeta i često se iskorištava u dezinformacijama i teorijama zavjere.
Da biste bili dobro informirani, bitno je prepoznati ovu pristranost i biti oprezni s njom .
